Šta da Vam kažem kad već sve znate.
Ne postoji osoba koja nije čula rečenicu: Imaš samo ovu šansu, nemoj da uprskaš. Šta se zapravo dešava kad tu šansu ne iskoristiš, šta se zapravo desi kad razočaraš sebi ali i ljude oko sebe?
Vince Rizzo ( Endy Garcia ) je čovek koji nije
ni imao šansu da ostvari nešto što je oduvek želeo a to je da postane glumac.
Živi u porodici koja počiva na lažima. Ćerka koja je izgubila školarinu i radi
kao striptizeta, sin koji ne ide u školu i ima čudnu opsesiju ka debeljuškastim
ženama, neurotična ženu koja koristi svaki trenutak da bi se svadjala i on, hm,
vrlo zanimljivo. On laže, laže da ide na poker svako drugo veče ali u stvari
ide na časove glume a da nije otišao ni na jedan casting za sve to vreme.
Da stvar bude komplikovanija, pojavljuje mu se vanbračni sin koji je završio u
zatvoru zbog kradje kola, pogadjate u zatvoru gde Vince radi kao čuvar. Vincovom
životu zanimljivost nikako ne fali ali mu fali šansa, šansa koja može da mu
preokrene život.
Život nije dovoljno komplikovan ako ga sami jos malo ne izkomplikujete. Tako je Vince svog vanbračnog sina doveo kući ali mu to nije bilo dovoljno te je upoznao ženu na časovima glume koja će mu promeniti kompletan život.
Vince je ceo život glumio a da toga nije ni bio svestan, neko bi rekao ceo život sam u treningu. Glumio je na poslu, kući, lagao je, pretvarao se i kad je došao trenutak da to pretoči u dva minuta ispred kamere, pogađajte, da li je uspeo da iskoristi šansu?
Ovaj film pokazuje i značaj porodice u životu svakog pojedinca. Sve više ljudi se otudjuje, zatvara u sebe. Čovek misli da može da reši sam svoje probleme, ljudi misle da ih drugi ljudi ne razumeju, bojažljivi su, misle da su samostalni onda kada to nisu, misle da trebaju da budu sami onda kada im je drustvo najpotrebnije, misle da ne mogu kada to stvarno mogu.
Čovek ne pokazuje svoju veličinu u uspehu, čovek je jak onoliko koliko brzo ustane kad ga neko udari, čovek je jak onoliko kad shvati da je put do pobede popločan porazima. Kažu da ono što te ne ubije, učini te jačim i stvarno je tako i treba biti dovoljno jak i iskoristiti drugu šansu koja vam se pruži.
Hm, je prva pomisao na film Drive. Već par poslednjih nedelja slušam kako je ovo dobar film, na par lokalnih sajtova je čak osvanula vest da je ovo najbolji film 2011 i rekoh sebi, što da ne, ne mogu puno da promašim.
Muzika
je ono što prvo ostavlja utisak u ovom filmu. Melodija koja vraća u neka dobra
stara vremena, po malo mračna ali se potpuno uklapa u film.
Cela priča se bazira na vožnji, tj. preciznije na vozaču koga tumači Ryan
Gosling. Bilo da vozi pljačkašeili oblači svoju masku i biva deo filmskog seta
gde se svaki put trudi da ne pogine kad treba da se izscenira neki sudar,
poenta je da on radi ono sto najbolje ume, on vozi.
Zvuči jednostavno i stvarno tako jeste, kad radite nešto što stvarno znate. Pitate
te se gde je tu fun part, pa kad vozite najlakse da sebi zakomplikujete život
jeste da uzmete pogrešnu vožnju.
Najlepse od svega u ovom filmu je to što iako je uzeo pogrešnu vožnju, vozač je zadržao svoju jednostavnost i samo se prilagodio novonostaloj situaciji a to jeste umetnost. Bez panike, iskakanja, lako se prilagodio, zato nemojte se iznenaditi ako vam neke scene budu delovale banalno, jer život se dosta puta svodi na to, ili imaš muda da nešto uradis i to uradiš jednostavno ili ih nemaš i onda sam sebi zakomplikuješ situaciju.
Drago mi je takođe što se na sceni pojavio još jedan mlad i dobar glumac. Ryan Goslinga svi pamte iz filma Notebook ali sa par poslednjih filmova, uključujući i ovaj je pokazao da je ozbiljan glumac.
Ovaj film me je podsetio, kad nešto stvarno znaš to radiš na jednostavan i lak način, plašim se da ljudi u većini slučajeva komplikuju stvari nesvesni svog neznanja. Još nešto, Hm na početku teksta nisam uspeo da obrazložim, ono je tu jer jednostavno nisam znao šta da stavimJ
Uspeh, pobeda, sta zapravo to znaci. Pobediti drugoga, zaraditi vise novca, da li to zapravo znaci da neko mora da izgubi da bi TI dobio, da li to znaci da neko mora da zaplace da bi se TI smejao. Da li jedini motiv za pobedu imas kad vidis da je neko izgubio. Da li uvek mora pored plusa da postoji minus i da li je zivot stvarno crn i beo.
Tesko je poverovati ali o ovome sam poceo da razmisljam nakon filma Moneyball. Obican film koji traje sat i po vremena me je naterao da razmisljam o crnoj i beloj boji ili jos bolje o mesanju te dve boje.
Formula uspeha, hm, ova rec formula moze da zbuni coveka. Nakon svake formule stoji znak jednakosti koji pokazuje nesto egzaktno ali u zivotu nikad ne treba stvaljati znak jednakosti jer nikad ne znas da li ces morati da se vracas na pocetak.
Kazu nemoj da generalizujes, ali se sve svodi na kraju na to. Na kraju se tvoj uspeh meri sa stvarima koji su deo te generalizacije od koje svi beze.
Billy Bean glavni lik ovog filma je nesumnjivo pogresio, titulu nije uspeo da osvoji, nece biti upamcen kao sampion, njegovo ime nije upisano ni na jednom peharu ali je uradio nesto sto je danas retkost, reskirao je a da u glavi nije imao recenicu KO RESKIRA TAJ i PROFITIRA. Jednostavno je uradio tako zasto sto je mislio da je to jedino ispravno. Vizionari su ljudi koji su u svom vremenu neshvaceni a kasnije bivaju teme filmova i knjiga, vrlo jednostavno.
U danasnjem svetu je najtuznije to sto covek cesto i ne vidi kad uradi neku dobru stvar jer je navikao da ga svi ocenjuju, mere, gledaju i kad na kraju uradi nesto dobro sto mozda nije merljivo to ostaje nezapazeno kod okoline a sto je najgore i kod samog coveka.
Plitko gledanje, gledanje na materijalno, to mi stvarno smeta ali i sam zaboravim na to, priznajem. Brojke, novac, uspeh, lako moze da vam pomuti pogledj ali zato je tu uvek neki savet, dobra knjiga ili kao ovaj put dobar film da te podseti da nije tek tako lako staviti taj znak jednakosti, jer zivot nije formula.
« | Januar 2012 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |