Filmovi, kikiriki, semenke, zanimacija za oči

Šta da Vam kažem kad već sve znate.

Došao, video, Montevideo
2011/02/04,22:21

Došao, video, Montevideo.

Za ovaj projekat sam čuo još odavno i znao sam da se priča bazira na putovanju naše reprezentacije na prvo svetsko prvenstvo u fudbalu u Montevideu.

Fudbal volim, u stvari da bude precizniji fudbal mi je dugo vremena bio na prvom mestu. Sati i sati provedeni pored TV ekrana i na stadionima. Bio sam toliki kreten da su me i devojke ostavljave zbog kako kažu najvažnije sporedne stvari na svetu. Deo te ljubavi je ostao i bilo je normalno da pogledam film Montevideo, jer kako se i kaže u filmu u tom periodu fudbal nisu igrali bogati nego siromašni, igra je bila dostupna svima. Zivot je cudna igra a u centru svega toga je FUDBAL.

Film nas vraca u tridesete godine 20 veka, preciznije na Čuburu, gde naš glavni junak Tirke krči put do zvezda, šutirajući loptu u sokacima. Dolazi na probu u BSK i od tada njegov život ide uzlaznom putanjom. Naravno, fudbal ne bi bio fudbal kad ne bi išle propratne stvari: žene, ljubomora, drugarstvo, tuga. Postoji rečenica u filmu koja najbolje odslikava fudbal i život a to je da u fudbalu uvek imas drugo poluvreme, život ne nudi to zadovljstvo.

Čak i u to vreme, pare su bile problem. Možemo se voditi onom starim, pare nisu problem jer para nema ali stvarno je tako bilo. Čak i tada pare su bile glavna kočnica da nasi fudbaleri odu na prvenstvo.

Ne bi više pričao o filmu jer svaka nova reč bi previše otkrila. Ono što mogu da kažem je da gledajući film sam stvarno poželeo da se vratim Beograd u tom periodu. Čak i na platnu se vidi da su ljudi koji su živeli tada bili srećni i da su sreću nalazili u malim stvarima.

Glumačka postava, all star ekipa. Neću trošiti reči o tome samo ću reći da sam prijatno iznenađen mlađim snagama, ravnopravno su se nosili sa starijim i iskusnijim kolegama.

Za kraj, doćiću, videću, Montevideo nastavak.

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu